SANADER MORA SMIJENITI ŽUŽULA I PODBEVŠEKA AKO ŽELI IZGRADITI AUTORITET EVROPSKOG POLITIČARA REFORMATORSKIH AMBICIJA

Kada je odnio pobjedu na posljednjim parlamentarnim izborima sadašnji premijer u svojim je medijskim, političkim i propagandnim istupima agresivno pokušavao ostaviti dojam proevropskog političara koji definitivno želi raskrstiti s nedemokratskom ostavštinom Tuđmanova HDZ-a. Ta takav je novi kurs u prvoj godini svoga mandata dobio veliku podršku međunarodne javnosti i veći dio slobodnomislećeg domaćeg svijeta. Zauzimanje za prava manjina, korektna suradnja s Haaškim sudom, brzo eurointegriranje, raskid politike podilaženja notornome ustašluku, strogi prometni propisi i oštro sukobljavanje s posljedicama bespravne gradnje bili su razlozi zbog kojih se Sanaderova politika činila daleko učinkovitijom od Račanove.

No Sanader je u nevjerojatno kratkom roku svojim nesmotrenim, kalkulantskim i kukavičkim potezima olako izgubio kredit što ga je kod većeg dijela javnosti uspio podići za prvih dvanaest mjeseci svoje vladavine. Odbijanjem da smijeni Miomira Žužula, svojeg inominstra uhvaćenog u laži i evidentnom sukobu interesa pomiješanom s korupcijskom anamnezom i upornim inzistiranjem u zaštiti izvjesnog špijuna Podbevšeka koji je neovlašteno maltretirao novinarku Helenu Puljiz, vladar Banskih dvora ne samo da je izgubio veliki dio svog reformatorskog i proevropskog autoriteta, nego je i stranci koju je predstavljao kao novorođenu i iz temelja promijenjenu, nanio štetu koja je baca barem deset godina unazad.

Činjenica da se, kako je to rekao i sam Glavaš, u HDZ-u još uvijek gnoji dokazana korupcija u bahatost bez granica, te da dužnosnici stranka koja je trebala pokrenuti Hrvatsku, još uvijek za svoje besramne poteze ne snose nikakve konzekvence, pobuđuju strah javnosti da je tuđmanistička avet još uvijek prisutna u redovima stranke koja je promijenila dlaku, ali ne i svoju temeljnu ćud.

Kada premijer uporno brani ministra optuženog za korupciju onda se u onih koji su živjeli u vremenima bestidnog diktatora množe sjećanja na vremena u kojima se bježanje od odgovornosti za guranje zemlje u provaliju držalo vrhunskim domoljubljem i patriotizmom, a sve koji su na njega ukazivali, što je u sadašnjem trenutku gotovo cijela javnost, završavali na ulici, bivali izgnani i bili javno sotonizirani.

U obnovu sjećanja na vrijeme najveće hrvatske propasti, u to su ime, neovlašteno Sanaderovi špijuni neljudski izmaltretirali novinarku Puljiz, dokazujući da HDZ uvijek lako može izvesti svoju koketnu javnu proklamaciju, ali ni i zabašuriti svoju autoritarni habitus, koji će valjda, za sva vremena ostati jednim od njegovih kamena temeljaca.
Uporno ignorirajući zahtjeve javnosti da radikalizira sukob s kriminalom u vlastitim redovima, Sanader je pao daleko ispod razine Račanove močvare, uvaljujući se u glib u kojem se cijelo jedno desetljeće valjao bestidni diktator.

Ne posustane li u svom nastojanju da brani neobranjivom i ne prihvati zahtjeve užarene javnosti Sanader više nikad neće biti u prilici da povrati povjerenje koje je tako teško stjecao.

Nakon Žužula i Podbevšeka, razloga da mu se bilo što vjeruje, više zaista nema.

(2004-12-01)